Jedan od najpoznatijih regionalnih portala, zagrebački Index.hr, objavio je veliku i inspirativnu priču o našem sugrađaninu Sandru Slavniću, autoru, storytelleru i kreativcu koji se na društvenim mrežama krije iza profila sandrotellingstories, a čije objave redovno dijele i lajkaju deseci hiljada ljudi širom regije.
U nastavku u cjelosti prenosimo tekst s portala Index.hr:
“Ako svijet ode u k, idemo i mi”: Pričali smo sa Sandrom čije objave dijele tisuće
Piše: Tajana Josipović
“NIJE sramota nositi tacnu. Ni čistiti. Ni raditi na kasi. Ni živjeti s mamom i tatom. Ni voziti star auto. Sramota je glumiti život koji nemaš.” Te je riječi na svom profilu ispisala, kako kaže za Index, “osoba koja piše onako ružno i krivo, ali se to mnogima sviđa”.
Ta je objava skupila više od 115.000 lajkova i pokazuje kako “ništa nije ispod časti”. Riječ je tek o jednoj od stotina objava Sandra Slavnića, autora i storytellera koji se na društvenim mrežama krije iza imena sandrotellingstories, a na čijem profilu, kako stoji u opisu, “šiba samo dobra vibra”.
“Nekada čovjek mora upaliti mašinu, oprati suđe… Ali više-manje živim ideologiju o kojoj pišem i koju predstavljam na društvenim mrežama, rekao bih oko 90%”, govori nam. Osvrće se na život, ljude, ljubav, nove početke…
“Jako malo mogu fantazirati. Veliku većinu stvari koje sam napisao na neki sam način i proživio. Ili, ako nisam, slušao sam ljude i njihova iskustva pa sam to pretvorio u pisanu riječ”, dodaje Slavnić.
“Jedna se žena zbog mene razvela”
Mnogi ga opisuju kao osobu iz koje vječito isijava pozitiva. “Biti pozitivan neće riješiti mnoge stvari u životu i ne može riješiti mnogo toga. Biti pozitivan po meni znači potaknuti samog sebe na neku akciju”, govori.
Dvije hiljde i četrnaeste godine dogodila mu se negativna situacija za koju se kasnije ispostavilo da je pozitivna. O njoj će, kaže, nmožda pisati za nekoliko godina, a možda i ne. “Zbog toga sam danas tu gdje jesam i napisao sam mnoge fine stvari. Ljudi kažu da su im fine”, spominje.
Najbolji feedback čitatelja, kaže, dobiva uživo, a već četvrtu godinu zaredom dolazi na Interliber. Na njegovu je štandu uvijek gužva. “Njihove riječi mi znače da sam na pravom putu. To što radim izgleda potiče ljude na pozitivnu promjenu, na akciju i reakciju u njihovim životima.. Bilo bi pretenciozno reći da ja nekoga mijenjam. Ne, svatko mijenja sebe. Apsolutno svatko mijenja sebe.
Ja možda bacim neku riječ, tamo neko slovo krivo napišem, dovoljno je iskrivim i čovjek to primijeni. Ali opet, nije do mene. Opet nije do tog čovjeka”, govori Slavnić. Ispričao nam je kako je dobio titulu “prouzročnika razvoda”.
“U Zagrebu na sajmu knjiga došla je jedna gospođa do mene i rekla: ‘Ja sam se zbog tebe razvela.’ Mislim si, kako se ona zbog mene razvela? Kaže da su joj moje riječi pomogle i da nije bilo toga, i dalje bi možda bila u toksičnom odnosu. Ne znam točne riječi, ali išlo je u tom smjeru. Sjećam se da je zaplakala, da me zagrlila…”, prisjeća se Slavnić.
Njegove riječi završavaju i na koži
Neki su njegove riječi i tetovirali, a najpopularnija, koja je više puta završila na ljudskoj koži, prema Slavnićevim riječima glasi: “Živi tako da tvoja starost sutra kaže: ‘Jesi bio madafaka, svaka čast.’” “I to sam samo tako napisao. Nisam imao osjećaj da će to tako zaživjeti. Uopće nemam neki veliki osjećaj kada nešto izbacim van. Samo pustim i to je to”, kaže.
Druga popularna poruka glasi: Svemir neće sve sam, moraš i ti malo. “Napisao sam je 2020. godine. Bio sam u Linzu i krenuo iz stana do ulice koja se zove Frank Straße, u jeku korone, kada nitko nije mogao raditi ništa. Moji prijatelji htjeli su otvoriti kafić. Mi smo otišli tamo, a prije nego što sam izašao, napisao sam te riječi.
Mi nešto damo u Božje ruke i kažemo mu da to odradi za nas. Mi ćemo prekrižiti ruke i čekati. A Bog je zaista prezaposlena osoba. Ako je osoba, a ako nije, onda je cvijet. Ako nije ni to, onda je sve oko nas”, spominje.
“Sve svoje knjige pišem rukom”
Ima svoje planere, spomenar (leksikon), autor je knjiga “Na tezgi godišnjih doba”, koju je objavio 2020. godine, te “U tvornici priča” iz 2023. godine. “Karakteristično za moje pisanje je to što knjige pišem rukom. Svojom lijevom rukom, i to od prve do posljednje stranice.
To je taj poznati grafizam zbog kojeg su me čak zvali i na neke fakultete da držim predavanja. Ljudima je bilo fascinantno pitati me zašto to tako radim. Volim pisati na bijelom papiru. Što da vam kažem? U današnjem svijetu sve mora biti digitalno, naročito u svijetu ChatGPT-ja”, objašnjava.
Već šestu godinu zaredom objavio je i svoj planer, a po prvi put ima nešto i za najmlađe – slikovnicu “Svemirko Pozitivko”. Glavni lik je dječak koji se zove Svemir. Sve se vrti oko njegova prijatelja Marka, koji ostane bez doma, pa Svemirko dolazi na ideju da napravi štand na kojem će prodavati svoje igračke kako bi pomogao prijatelju.
“Glavna poruka slikovnice je da on na svako ‘ne mogu’, ‘ne da mi se’, ‘nećeš’, ‘ne smiješ’, ‘nisi u mogućnosti’ odgovara sa: ‘Probaj.’ Sva se djeca rađaju bez ikakvih ograničenja. Mi smo ti koji ih na neki način ograničimo”, kaže nam Slavnić.
“Život je postao dosta skup, pritisci su sa svih strana…”
A kako gleda na svijet oko sebe? “Ako svijet ode u k…, idemo i mi svi. Ako ne ode, ne idemo ni mi. Ne možemo toliko utjecati na svijet oko nas, ali možemo na sebe, na način kako živimo svoj život. Jer kada imamo sreću u svojim džepovima, možemo je podijeliti s nekim drugim. Ako je nemamo, ako su nam džepovi prazni, ne možemo ništa drugo napraviti s drugim ljudima”, poručuje.
A što ga najviše usrećuje? “Ljudi žure. Mnogo je pritisaka sa strane države, mnogo je pritisaka sa strane društva. Život je postao dosta skup, od stanarina do prehrane, do toga da ljudi trube jedni drugima. Možda nam svima treba malo strpljenja.
Kada vidimo nekoga da je strpljiv, zaista je i spašen. Kada vidim nekoga da na terasi kafića sjedne i čita knjigu uz svoj espresso, to je nešto jako lijepo. Kada prođe dječak ili djevojčica od deset godina i kaže dobar dan, to je nešto jako lijepo. I jako lijepo odgojeno dijete”, poručuje Sandro Slavnić i zaključuje da sreću doista čine male stvari.
