Javnost u Žepču duboko je uznemirena nakon incidenta koji se dogodio tokom školske ekskurzije učenika Osnovne škole „Žepče“ na izletište Matinski vis. Slučaj je u javnost iznijela majka učenice Denise Bečić, optuživši grupu vršnjaka za vršnjačko nasilje na vjerskoj osnovi, dok iz uprave škole negiraju pokušaje zataškavanja, ali ne sporavaju da se incident dogodio.
Detalji incidenta i reakcija porodice
Prema objavi majke na društvenim mrežama, neprijatna scena odigrala se u autobusu kojim su se prevozili učenici koji nastavu pohađaju po Bosanskom planu i programu (BPP) i Hrvatskom planu i programu (HPP).
- Skidanje hidžaba: Majka tvrdi da je jedan od četvorice dječaka koji su sjedili iznad njene kćerke povukao i svukao hidžab s glave učenice.
- Izostanak reakcije osoblja: Djevojčica se obratila nastavnici po HPP-u koja se nalazila u autobusu, a koja je navodno odgovorila samo sa „Dobro!“, dok su se učenici nastavili ismijavati.
- Prijavljivanje slučaja: Po dolasku na izletište, žrtva nasilja obavijestila je svog razrednika N. P., koji je navodno obavijestio pedagoga po HPP-u.
- Sumnje u zataškavanje: Nakon što su roditelji slučaj prijavili policiji i nakon održanog sastanka u školi, majka navodi da je vršen pritisak da se događaj prepusti zaboravu uz izvinjenje.
Odgovor uprave Osnovne škole „Žepče“
Ubrzo nakon optužbi, Uprava OŠ „Žepče“ izdala je zvanični demant u kojem u potpunosti odbacuju tvrdnje da su tražili od majke da zaboravi navedeni događaj.
- Ozbiljnost situacije: Iz škole naglašavaju da nastali događaj smatraju izuzetno ozbiljnim te da postupaju u okviru svojih nadležnosti kako bi zaštitili sigurnost i dostojanstvo svih učenika.
- Apel javnosti: Pozvali su javnost na odgovornu komunikaciju i suzdržanost od donošenja preuranjenih zaključaka kako se ne bi širile nepotpune informacije.
Da li zaista živimo u ovakvom društvu?
Kada se dogode ovakve situacije, opravdano se nameće pitanje: Da li zaista živimo u društvu u kojem su različitost, vjerski identitet i osnovno ljudsko dostojanstvo postali meta vršnjačkog nasilja i ismijavanja?
Unaprijed ne želimo donositi preuranjene sudove niti osuđivati bilo koga prije nego što nadležne institucije utvrde sve činjenice. Ipak, sama činjenica da se ovakvi incidenti dešavaju među djecom i učenicima u školskom okruženju poziv je na duboku društvenu i moralnu refleksiju. Ključno pitanje ostaje – gdje griješimo kao sistem, roditelji i odgajatelji, te kako osigurati da se nijedno dijete nikada više ne osjeća nesigurno, nezaštićeno ili izloženo diskriminaciji zbog svojih uvjerenja?
