Brigadir Zijad ČABER, sa dužnosti komandanta oklopno-mehanizovanog bataljona još 1991. godine napustio je JNA i stavio se na raspolaganje svojoj domovini Bosni i Hercegovini. Rat ga je zatekao na poziciji komandanta Općinskog štaba TO Travnik i sa saradnicima je dao puni doprinos organizaciji odbrane Bosne i Hercegovine. Bio je komandant 312. slavne brdske brigade, pomoćnik komandanta 7. korpusa za operativno-nastavne poslove. I danas, na svoj način, želi doprinijeti poboljšanju statusa svojih boraca.
U ekskluzivnom razgovoru za portal novotravnicki.info, brigadir Čaber se prisjeća ratnog puta i analizira trenutni položaj boračke populacije.
novotravnicki.info: Gospodine Čaber, navršavaju se 34 godine kako je formirana Armija Republike Bosne i Hercegovine, a navršilo se i 32 godine od formiranja 7. korpusa Armije R BiH. Vi ste se prije početka rata aktivno uključili u organizaciju otpora kroz legalne organe vlasti Republike Bosne i Hercegovine. Kako bi ukratko opisali vaš predratni kasnije ratni put?
Brigadir ČABER: Svakako, kada je u pitanju moj predratni put, moram reći da sam ja vezan za školovanje u bivšoj JNA i kao takav dostigao sam najviše funkcije – bio sam komandant oklopnog bataljona. S obzirom na situaciju koja u to vrijeme vlada širom zemlje i procjene koje su bile meni evidentne, s obzirom na funkciju koju sam obnašao, odlučio sam da meni više nije mjesto u toj i takvoj bivšoj Jugoslaviji i bivšoj JNA. Tako sam na jedan legalan način, uz zahtjev, napustio bivšu JNA i došao u Travnik, u svoj rodni grad. Sa entuzijastima, sa ljudima patriotama, odmah sam se uključio u Patriotsku ligu i kao takav pomogao osnaživanju jedinica na očuvanju svojih mahala, seoskih straža i seoskih jedinica. Nismo mi imali jedinice u punom smislu riječi, ali smo mogli u to vrijeme posebno čuvati i obezbjeđivati ljude i imovinu od onih koji su željeli da Bosna i Hercegovina ne bude više onakva kakva je bila vijekovima.
U vrlo kratkom vremenu sam konkurisao i došao na mjesto komandanta Opštinskog štaba Teritorijanle odbrane Travnik, 1991. godine u septembru mjesecu. Ponovo sam kenuo raditi na jačanju odbrambenih snaga Republike Bosne i Hercegovine na jedan potpuno legalan i legitiman način. Po otpočinjanju agresije u aprilu 1992. godine, svakako da nespremnost nije bila prisutna u našem narodu, ali nismo bili naoružani, nismo bili opremljeni za vođenje rata i veoma je bilo nezahvalno u to vrijeme biti na čelu štaba Teritorijalne odbrane (TO) i općenito biti Bošnjak koji želi Republiku Bosni i Hercegovinu, ovakvu kakvu sad i imamo i kakvu smo željeli da imamo u ono vrijeme. Teško je bilo doći do naoružanja. Mi smo ipak goloruki i nenaoružani uspjeli odbraniti siloviti udar 20. aprila na područje Mjesne zajednice Turbe. I mogu vam reći te naoružane formacije, prije svega MUP R BiH, legalne jedinice koje su imale naoružanje, patriote koje su dolazile do neophodnog naoružanja na razne načine, bilo je to prije svega vezano za kupovinu od određenih ljudi koji su prodavali i švercali naoružanje.
Ljudi su prodavali krave, opremu iz kuće, ali su dolazili do naoružanja. Sve je to bilo jako malo u odnosu na armadu koja je napadala na naše formacije koje su bile legalne. Odmah po otpočinjanju agresije u aprilu 1992. godine mi smo počeli da formiramo jedinice ranga voda, čete, odreda. Štab TO se postavio i rukovodio, imali smo jedinice, rejonske štabove, imali odrede, komandante, komandire, imali smo odlične borce, gazije. U to vrijeme već su dolazile izbjeglice iz Bosanske krajine, stotine hiljada te 1992. godine, naših žena, djece i staraca je izbjeglo i trebalo ih je zbrinuti. Pored svih tih problema imali smo i obavezu čuvati i braniti našu državu.
Od 312. motorizovane do oslobađanja Bosanske Krajine
novotravnicki.info: Vi ste bili komandant 312. motorizovane, a kasnije 312. brdske brigade. Radili ste od samog početka formiranja na njenom ustoju. Poslije ste prešli na višu dužnost. Hoćete li nam nešto reći o tom periodu?
Brigadir ČABER: Sve ove formacije koje su bile vezane uz Opštinski štab TO i Armiju R BiH, mi smo negdje u jesen 1992. godine i nakon pada Jajca, odnosno donjeg dijela Vrbaske doline, bili prisiljeni da formiramo malo jače formacije u rangu brigada i korpus. Među njima je svakako i naša travnička, 312. Motorizovana brigada koja je tada bila u sastavu našeg zeničkog 3. korpusa. Naša 312. Motorizovana brigada je objedinjavala sve jednice sa prostora Lašvanske doline, od Karaule, Vlašićkog platoa, Turbe, Travnik i Slimena. Sve te jedinice su objedinjene u bataljone i brigada kao takva u početku je imala naziv „motorizovana“. Uskoro ćemo, po ulasku u sastav 7. Korpusa, postati 312. Brdska brigada. Ja sam obnašao dužnost komandanta brigade od novembra 1992. godine pa do aprila 1995. godine, kada je gospodin Kenan Dautović od mene preuzeo dužnost.
Obnašao sam i dužnost pomoćnika komandanta 7. korpusa za operativno – nastavne poslove, tako da sam učestovao u više borbenih aktivnosti i operacija vezano za naš 7. korpus, od Vlašićke operacije, preko sarajevskog ratišta, do potpisivanja Djetonskog mirovnog sporazuma, a to znači i u operacijama oslobađanja prostora Bosanske Krajine.
Uloga 7. korpusa i generala Mehmeda Alagića
novotravnicki.info: Upravo bih se dotakao tog perioda kada ste bili pomoćnik komandanta 7. korpusa. Bili ste jedan od najviših oficira Korpusa, ali na neki način niste bili „u očima javnosti“. Sa svojim saradnicima osmišljavali ste ono što će naše jedinice na terenu izvesti.
Brigadir ČABER: Poznavajući situaciju malo šire, ne samo u našoj Republici Bosni i Hercegovini, ja sam nastojao da kroz upotrebu naših borbenih sastava, jedinica i komandi, da te formacije očuvam kompaktnim i da ne dopustimo da ljudi idu uludo da ginu. Moja uloga je bila da se čuvaju ljudi, da se čuvaju jedinice, a da se ide pametno u realizaciju postavljenih zadataka. Naš 7. korpus je uspješno realizovao sve zadatke kao najmlađi u sastavu Armije R BiH, a maloprije ste spomenuli tridesetdrugu godišnjicu. Kada se formirao 1994. godine, mi smo već bili opremljene, obučene, spremne jedinice i kada smo bili u sastavu 3. korpusa, a samo formiranje 7. korpusa na čelu sa našim rahmetli generalom Mehmedom Alagićem značilo je da možemo mnogo toga pozitivnog uraditi kada je u pitanju oslobađanje Republike Bosne i Hercegovine.
Aktivnosti koje smo mi poduzimali mnogo su značile i za nas same u komandi 7. korpusa koja bila jako respektabilna. Obučavala se i prije rata, u sastavu bivše JNA, znači to su ljudi koji su poznavali svu taktiku i operativnu upotrebu jedinica. Sve ono što su jedinice dobijale u zadaću, to se i realizovalo. Pogledajte ”ličnu kartu” našeg korpusa i vidjet ćete koliko smo bili jaki, snažni i koliko je borbenih zadataka bilo ispred nas i sve smo ih realizovali veoma uspješno i veoma efikasno. Naravno, bilo je nažalost i gubitaka, ali ti gubici nisu bili ni izbliza veliki s obzirom da smo planirali sve akcije i mogu vam reći da kada je u pitanju naš 7. korpus, ponosan sam što sam bio u sastavu istog, na čijem čelu je bio naš slavni komandant, rahmetli general Mehmed Alagić. Da nije bilo njega, njegove upornosti i žrtvovanja za Bosnu i Hercegovinu, sigurno bi mnogo manje postigli. Ipak, treba imati vođu na čelu. Samo pokazivanje tog entuzijazma od tog čovjeka, u liku Mehmeda Alagića, pokazuje da takvi ljudi, takve vizije i takvih sposobnosti i dan-danas treba da vode ovu državu. Samo sa takvim ljudima, takvog karaktera, možemo izići iz svih problema i poteškoća.
Status boraca: “Sve je do nas”
novotravnicki.info: Bili ste visoki oficir JNA i visoki oficir Armije Republike Bosne i Hercegovine. Sada sa jedne vremenske distance, možete li nam dati jednu procjenu da li ste zadovoljni statusom boraca, starješina koji su dali ogroman doprinos da imamo državu kakvu imamo?
Brigadir ČABER: Ja moram reći da smo se mi izborili za Republiku Bosnu i Hercegovinu, da smo se izborili za državu, za njenu opstojnost. Poznavajući šta nam se namjeravalo učiniti, da mi faktički ne postojimo na ovim prostorima, da nemamo svoju državu, mogu reći da mi imamo državu, i mi smo taj cilj realizovali. Cilj koji je bio kada je u pitanju status borca, status pripadnika Armije R BiH, moram reći da nije realizovan, nije realizovan kada je u pitanju socijalna karta. Ja mogu samo reći, sve je do nas! Sve je do nas! Ovi česti izbori, svake dvije godine, govore kako imamo šansu da možemo popraviti svoj status, ako hoćemo.
Svaki put pogrešno, nedorečeno i svaki put imamo istu priču oko boraca i boračkog statusa. Ja bih želio da poručim našim borcima, da izlaskom na izbore, izlaskom na mjesta gdje treba da odluče ko treba da vodi državu, oni odlučuju o tome. I do sada je to tako bilo, međutim moraju razmisliti o mladosti, o tome da je mladost ta koja pobjeđuje. Dovoljan je primjer naše reprezentacije Bosne i Hercegovine. Mladost je pobijedila. Ja vjerujem u mladost. Nismo mi borci zakasnili, ali vjerujem u mladost jer će mladost našu Bosnu i Hercegovinu izvući iz ove učmalosti, kolotečine i nacionalne mržnje. Hoću da živimo zajedno kao što smo živjeli mnogo ranije. Ne želim da iko ikoga gleda poprijeko zbog imena, vjere. Želim da budemo vezani za našu državu i da je volimo, kao što je voli svaki naš pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine. U Armiji BiH smo bili svi i katolici, i pravoslavci i muslimani!
Razgovarao: Kenan Kavazović
