Dok se gradska vlast hvali „progresom“, stvarna slika odnosa prema građanima krije se iza zatvorenih vrata javnih preduzeća. Urednik našeg portala danas je lično posjetio JKP „Vilenica-Čistoća“ kako bi, kao savjestan građanin, izmirio dug od mizernih 75 KM zbog kojeg je ekspresno tužen, te platio sudske takse. Ono što je tamo doživio, graniči sa naučnom fantastikom i uličnim ponašanjem.
Direktorica „u magli“, a radnice „na pauzi“ 15 minuta ranije
Iako je bila srijeda, sredina radne sedmice i radnog vremena, direktorica Svjetlana Tokalić očekivano nije bila na svom radnom mjestu. Umjesto profesionalnog prijema, našeg urednika je dočekao zid drskosti. Prva opaska službenice bila je: „Gdje baš na pauzu da dođete?“ – iako je do zvanične pauze bilo još punih 15 minuta!
Gospodo iz Vilenice, nadzorne kamere ne lažu – provjerite slobodno kada smo ušli u vaše prostorije. Da li je ovolika nervoza rezultat našeg pisanja o ekocidu, uništavanju parkova i skrivanju ogromne drvne mase o kojoj bruji cijeli grad?
„Zakon je na internetu, a ime mi nećete znati!“
Na sasvim legitimno pitanje: „Zašto i po kojem zakonu klijent ne dobija opomenu pred tužbu, već se nakon tri neplaćena računa automatski šalje na sud?“, dobili smo odgovor koji vrijeđa inteligenciju. Rečeno nam je da „sve piše na njihovoj web stranici“. Genijalno! Dakle, nena iz naselja ili penzioner koji nema internet, treba da angažuje IT stručnjaka da sazna zašto ga tuži firma koju on plaća?
Vrhunac bahatosti uslijedio je kada je ista ta „ljubazna“ gospođa odbila da se predstavi. Pazite te drskosti – osobe koje primaju plate od naših poreza, od naših nameta i od novca koji izdvajamo za komunalije, osjećaju se toliko moćno da građanima ne žele reći ni svoje ime!
Uticaj Madrida na komunalni red?
Ni inkasantica nije zaostala u disciplinovanju klijenta, završivši „sesiju“ sramotnim pitanjem: „Zašto tako gledate i tresete glavom?“. Zaista, koji moždani sklop formuliše ovakva pitanja klijentu koji je došao da ostavi svoj novac u njihovu kasu?
Vjerovatno su zajednička putovanja u Madrid sa direktoricom, pod krinkom nekakvih „projekata“, udarila u glavu pojedinim uposlenicama. Zar smo ih slali u Evropu da bi nam se uposlenice vraćale nesposobnije za rad sa ljudima, ali zato vještije u sijanju straha i sakrivanju informacija o uništavanju naših parkova? Izgleda da se iz Madrida donio samo evropski ego, dok je profesionalizam ostao na aerodromu.
Poruka upravi preduzeća i „našem“ načelniku:
Plaćamo vaše usluge kao da živimo u centru Zagreba, a zauzvrat dobijamo bježanje od odgovornosti, nepostojanje opomena i ulično ponašanje vaših uposlenika. Ako mislite da ćete tužbama od 75 KM i odbijanjem da se predstavite sakriti svoju nesposobnost ili zataškati priču o uništavanju parkova i nestaloj drvnoj masi – varate se.
Mi smo svoj dug izmirili i pred zakonom smo čisti, ali vaša bahatost ostaje zapisana. Građani Novog Travnika nisu vaši taoci, nego vaši poslodavci. Počnite se ponašati u skladu s tim, jer istina o vašim „projektima“ i skrivenim kubicima tek dolazi na naplatu!
