Bosanskohercegovački pisac Semir Krnjić objavio je svoju osmu knjigu, zbirku pjesama za djecu pod nazivom „Gdje izviru rijeke meda?“. Poznat po djelima koja nose snažne emotivne i duhovne poruke, Krnjić se ovoga puta kroz nježne i tople stihove obratio najmlađim čitateljima, stavljajući u fokus vrijednosti poput dobrote, ljubavi i mašte.
U razgovoru povodom izlaska nove knjige, autor govori o inspiraciji, značaju književnosti u digitalnom dobu i svom književnom putu.
Inspiracija i poruka najmlađima
Govoreći o tome šta ga je potaknulo da piše za djecu, Krnjić ističe da u tom procesu pronalazi najčistiji dio svijeta.
„Pišući za djecu, imam osjećaj kao da razgovaram s onim najčistijim i najljepšim dijelom svijeta. Djeca još uvijek vjeruju da se dobrota može dodirnuti, da ljubav ima boju i miris i da mašta može otvoriti vrata tamo gdje odrasli često vide samo zid. Knjiga je nastala iz želje da podsjetimo i male i velike da su dobrota, ljubav i mašta najdublji izvori iz kojih rastemo kao ljudi.“
Kada je riječ o poruci koju želi prenijeti, autor ističe da mu je najvažnije da najmlađi ponesu osjećaj nade i topline.
„Najviše bih volio da najmlađi čitaoci iz ove knjige ponesu osjećaj da je svijet ljepši kada u njemu vlada dobro. To je ljepše od bajke. Ako nakon čitanja neko dijete poželi biti malo bolje, onda su ‚rijeke meda‘ zaista pronašle svoj put do njegovog srca.“
Književnost u eri ekrana
Osvrćući se na izazove s kojima se današnje generacije susreću zbog ekrana i stalne žurbe, Krnjić naglašava nezamjenjivu ulogu knjige.
„Djeca danas odrastaju okružena ekranima, informacijama i stalnom žurbom, pa se one jednostavne, tihe vrijednosti – dobrota, prijateljstvo, iskrenost i ljubav – ponekad izgube. Zato književnost ima posebnu ulogu. Ona usporava trenutak i otvara prostor da dijete osjeti, zamisli i razumije svijet na drugi način. Kroz priče i stihove djeca uče kako biti čovjek.“
Životno iskustvo kao temelj stvaralaštva
Dobitnik Priznanja Grada Novog Travnika za doprinos kulturi prolazio je kroz različite životne faze, a svoj put započeo je još u školskim danima, privremeno radeći i kao konobar dok je pisao. Sva ta iskustvanja ugradila su se u njegov rad.
„Kažu da nema boljeg učitelja od života, ali često ni veće inspiracije. Moj put, borba, periodi iskušenja i radosti – sve to čini osnovu mog pisanja. Podrška porodice bila je ključna, a svaka knjiga nosi trag ljudi koji su me učili ljubavi, hrabrosti i ustrajnosti, zbog čega su nastale i knjige poput ‚Majčine riječi‘ i ‚Babine riječi‘.“
Za kraj, autor je uputio poruku mladima koji žele krenuti putem pisanja:
„Pišite iskreno. Pišite o onome što vas pokreće, što vas boli, što vas raduje. Nemojte tražiti uspjeh u prvim rečenicama, već dopustite sebi da rastete kroz svaki tekst, čitajte mnogo i budite hrabri u svojim riječima.“
