Radnicima kompanije BNT-TMiH (Tvornica mašina i hidraulike Novi Travnik) ovaj mjesec je uz redovnu platu isplaćeno ukupno 600 KM dodatnih primanja. Prvi dio od 300 KM radnicima je uplaćen u utorak kao bajramska novčana podrška, dok je preostalih 300 KM uplaćeno danas. Riječ je o redovnoj neoporezivoj naknadi koju menadžment ove firme, koristeći zakonske olakšice, uplaćuje svakom radniku redovno od februara ove godine.
I dok je za radnike i njihove kućne budžete u Novom Travniku ovaj novac prijeko potreban i više nego dobrodošao, s ekonomskog i upravljačkog aspekta ova vijest otvara mnoga teška pitanja. Naime, javna je tajna da BNT-TMiH već godinama nosi teret ogromnog poreznog duga koji iznosi vrtoglavih 21,5 miliona KM, uz hronične probleme s redovnim uplatama doprinosa za penzijsko i zdravstveno osiguranje.
Radnički džep ili krpljenje milionskih rupa?
U javnosti i ekonomskim krugovima odmah su se razvile dvije oprečne teorije o tome da li je ovakav način vođenja kompanije dugoročno održiv i ispravan:
- Prva strana – Preživljavanje radnika na prvom mjestu: Zagovornici ove odluke smatraju da bez radnika nema ni fabrike. U situaciji kada inflacija divlja, a kvalifikovana radna snaga masovno odlazi iz Novog Travnika i države, direktna finansijska injekcija od 600 KM je jedini način da se sačuva preostali kadar. Zaustavljanje odlaska majstora i inženjera u ovom trenutku menadžmentu je očigledno važnije od poreznih knjiga.
- Druga strana – Skretanje pažnje sa dubljih problema: Kritičari i ekonomski analitičari upozoravaju da je ovo samo “gašenje požara” i pokušaj odvratiti pažnju javnosti i radnika sa katastrofalne finansijske dubioze. Postavlja se logično pitanje: Da li je bolje i odgovornije bilo da se ukupna masa ovih sredstava usmjerila na smanjenje duga od 21,5 miliona KM i uvezivanje radnog staža radnicima koji godinama čekaju na penziju?
Tempirana bomba koja čeka uvezivanje staža
Isplata neoporezivih naknada jeste legalan potez koji poslodavci koriste jer na taj iznos ne plaćaju državne namete, čime radnik dobija “čist” novac na ruke. Međutim, dugoročni problem radnika BNT-a nisu tekući bonusi, već činjenica da im se doprinosi ne uplaćuju redovno, što direktno ugrožava njihovu budućnost i pravo na liječenje i penziju.
Dok se radnici s pravom raduju svakoj marki više u koverti, nad nekadašnjim gigantom namjenske industrije i dalje visi mač od 21,5 miliona maraka duga. Da li je ovo vizionarski potez očuvanja radne snage ili samo populistički paravan za loše upravljanje državnim kapitalom, pokazat će vrijeme i finansijski izvještaji koji neumoljivo dolaze na naplatu.
