U cjelosti vam prenosimo potresnu objavu poznatog travničkog advokata Harisa Kaniže vezanu za dugogodišnji i mučni sudski spor oko lovačkog doma na Pavlovici, koji je izazvao ogorčenje javnosti i otvorio brojna pitanja o postupanju pravosudnih i općinskih organa. Objavu advokata Kaniže prenosimo bez skraćivanja:
Negdje krajem 2019. godine, na zahtjev Lovačkog društva Pavlovica (“hrvatskog”), općina Novi Travnik donosi rješenje kojim lovački dom na Pavlovici daje njima u vlasništvo.
Iako su općinski službenici znali da je “bošnjačko” Lovačko društvo Srndać nakon rata svojim sredstvima izgradilo novi lovački dom.
Iako su znali da je LD Srndać osnovan 1996. godine, a LD Pavlovica tek 2003. godine, kao potpuno nova lovačka društva.
Pri tome općinski službenici nisu obavijestili LD Srndać o ovom postupku, odnosno sakrili su njegovo postojanje i na nezakonit način dali lovački dom kojeg je izgradilo “bošnjačko” lovačko društvo u vlasništvo “hrvatskog” lovačkog društva.
LD Srndać za to saznaje tek nekoliko godina poslije kada mu Općinski sud u Travniku dostavlja tužbu za predaju u posjed lovačkog doma na odgovor.
Tada LD Srndać angažuje mene kao advokata u ovom postupku, a ja dajem odgovor na tužbu, podnosim protivtužbu da se objekat lovačkog doma upiše kao vlasništvo LD Srndać i u toku postupka zaista dokažem da općina Novi Travnik nije imala osnova ni ovlaštenja da ga prenese u vlasništvo LD Pavlovica, da LD Pavlovica nije pravni sljednik ranijeg prijeratnog lovačkog društva jer je osnovano tek 2003. godine i priložim cjelokupnu dokumentaciju o tome.
Također se pozovem na to da općina Novi Travnik nije mogla na ovakav način raspolagati opštenarodnom/državnom imovinom i na besplatan način.
Međutim, sud u Travniku je zanemario sve ove argumente i donio presudu da se lovački dom preda u posjed LD Pavlovica, dok je moju protivtužbu odbio, bez adekvatnog i logičnog obrazloženja.
Protiv takve presude podnio sam žalbu Kantonalnom sudu u Novom Travniku, nadajući se pravičnom suđenju, ali je žalba ekspresno i u rekordnom roku odbijena.
To je značilo da sam pravosnažno izgubio ovaj sudski spor iako sam i dalje uvjeren u to da je prema LD Srndać učinjena velika nepravda.
Istovremeno sam kod općine Novi Travnik podnio prijedlog za obnovu postupka u kojem je donijeto rješenje o vlasništvu LD Pavlovica, općina je to dva puta odbijala, Federalna geodetska uprava je dva puta usvajala moje žalbe, općina i treći put odbila, a predmet se trenutno nalazi ponovo kod Federalne geodetske uprave.
Također sam podnio apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv presuda Općinskog suda u Travniku i Kantonalnog suda u Novom Travniku zbog povrede prava na pravično suđenje i prava na imovinu, a postupak je još u toku.
U julu ove godine Općinski sud u Travniku je prinudno predao u posjed lovački dom “hrvatskom” lovačkom društvu, uz prisustvo velikog broja policijskih službenika, te na način što je izvršeno obijanje i oštećenje svih brava na postojećim vratima.
Predao je dom kojeg su izgradili članovi LD Srndać.
Poduzeo sam sve što je trebalo i što sam bio u mogućnosti, ali je očito da je druga strana bila “bolja” sa pravosudnim vlastima i to na jedan baš diskriminatoran način.
Nisam odustao od ovoga, boriću se i dalje na svim sudskim instancama, pa i do Strazbura ako bude trebalo, ali moram priznati da je sve navedeno na mene djelovalo veoma ponižavajuće, a mogu misliti koliko je ponižavajuće djelovalo na istinske članove LD Srndać.
Dan kada je dom prisilno predat onima koji ga nisu izgradili je bio jedan od najtežih u mojoj pravnoj karijeri.
Moram naglasiti da su mi predsjednik LD Srndać i ostali njegovi članovi u ovome svemu dali veliku podršku, da su se istinski borili da do ovoga ne dođe, ali da trenutno nisu mogli protiv “jačeg” i protiv nepravde.
Moram napraviti i jednu digresiju koja se odnosi na to da sam do sada, neovisno od ovog slučaja, uglavnom imao pravično postupanje kod imenovanih sudova, ali da sam u ovom slučaju duboko razočaran njihovim postupanjem.
Posebno je pitanje što aktuelna politička vlast na kantonalnom i općinskom nivou nije učinila skoro ništa da ova dva društva dovede na “pregovarački sto” i da pokuša da se spor riješi na miran i sporazuman način.
I takvim odnosom sam duboko razočaran.
Svjestan sam da me ova objava može “koštati”, ali ne mogu šutiti na ovakvu nepravdu.
Na kraju, ovo je samo dio onoga što se u našem kantonu odnosi na sistemsku diskriminaciju “bošnjaka” u svim aspektima društvenog i političkog života, do te mjere da se toliko ponižavanje više ne može trpiti.
Nadam se da će najviše sudske instance ispraviti ovu nepravdu.
I još više sam spreman da se dodatno angažujem u borbi protiv ovakvog ponižavanja i diskriminatornog postupanja.
Uskoro ide krivična prijava protiv svih odgovornih lica!
Nije kraj!
Advokat Haris Kaniža
