Postoje prijateljstva koja ni godine, ni kilometri, ni životni putevi ne mogu izbrisati. Upravo takvu priču ovih je dana ispisala jedna generacija Novotravničana koja se, nakon pune 34 godine, ponovno okupila u svom gradu – tamo gdje su zajedno odrastali, učili prve životne lekcije i stvarali uspomene koje ni vrijeme nije uspjelo izblijedjeti.
Nekada su bili bezbrižna djeca u školskim klupama, a danas su odrasli ljudi rasuti diljem svijeta, svatko sa svojim životom, obitelji i obvezama. No, kada su se ponovno sreli, činilo se kao da je prošlo tek nekoliko dana od posljednjeg školskog zvona. Osmijesi, zagrljaji, uspomene i poneka suza radosnica vratili su ih u vrijeme kada je najvažnije bilo imati svoju raju.
Susret koji vraća vjeru u ljude i prijateljstvo
Ali ovaj susret dobio je još dublje i ljepše značenje. Prijatelji nisu zaboravili ni svoju školsku prijateljicu Danku Mlakić, koja već dvije godine živi u novotravničkoj kući njege “Starimo zajedno”, nakon što je poslije smrti svoje majke ostala sama. Odlučili su je posjetiti i pokazati joj da za pravo prijateljstvo ne postoji rok trajanja.
Njihov dolazak bio je mnogo više od običnog posjeta. Bio je to podsjetnik Danki da nije sama. Da i dalje ima svoju novotravničku raju, ljude koji je pamte, vole i nose u srcu, baš kao nekada kada su zajedno sjedili u školskim klupama.
Okupljeni prijatelji – Tanja Tanasić, Jasmin Čakić, Selver Zukić, Nazima Dedić, Aleksandar Tovirac, Josipa Vila, Danijel Cvitanović, Vildana Habibić, Kristijan Komušanac, Dijana Barnjak Propadalo i Dragan Gajanović – svojim su djelom pokazali da najveće vrijednosti koje čovjek može ponijeti iz škole nisu samo ocjene, nego prijateljstvo, dobrota i ljudskost.
Prijatelji koji se ne zaboravljaju
Njihova priča dokaz je da godine mogu proći, ali prava prijateljstva ostaju. Upravo ovakvi susreti vraćaju vjeru u ljude i podsjećaju nas da je ponekad dovoljno izdvojiti malo vremena kako bismo nekome vratili osmijeh i osjećaj da pripada.
Danka Mlakić toga se dana uvjerila da nakon majčine smrti ipak nije ostala sama. Ima svoju raju i ima ljude koji je nisu zaboravili. Ovoj generaciji Novotravničana možemo samo uputiti iskrene čestitke na velikom srcu koje može i treba biti primjer svima nama.
